veo mraka

I tako...na putu je bilo super. Odmorila sam se; bila sam na relax masaži cijelog tijela i bilo je super. Naravno, naletjeli smo na hrpetinu dosadnih talijana. Svugdje su, na ulici, po kafićima, ne možeš ih se riješiti..i stalno se deru, ne možeš se čuti od njih.
Mislim da nikada neće skužiti da su dosadni za riknut'. Kupila sam si bradatu agamu - spada u porodicu zmajeva. Imam malog zmaja!! Obično naraste do pola metra, ali moja ima neki "pokvareni" gen pa će ostati mala. Super je zdrava, sve divno krasno, samo će ostati mala. Meni to i odgovara, kud bi sa zmajem od pola metra-metar??? Jede žoharčiće i crviće... :) naravno da mi se gade, ali eto, gadi mi se i miris mesa konzerviranog za pse pa imam psa i hranim ga normalno...sa suhom hranom... :)
eto jedna fotografija da bude javno...

iako, unatoč "silnoj" sreći koju osjećam :), pomalo sam melankolična. Ne znam tome uzrok iako znam da sam idiot što uopće to osjećam...
Na tanjuriću pred mene feta sir i čupavac

e, dobar dan! Napokon i da dobar bude... :) Za dva dana idem u Portorož i ne mogu čekatiii..idem sa sestrom i mamom. Navratit ćemo kod dede, ići u "šoping" i na ručak u kineski restoran..fala klincu, napokon ću se maknut iz ove Pole..makar na 3 dana.
Ovdje puše takva bureština - sve se smrzlo, fontane u gradu, cijevi pa i pokoja ptičica...jedva sam do faksa došla - kad sam išla prema faksu zaljepio mi se ogroman list posred face i neće se maknut stoka! Od vjetra naravno...ništa, počela sam se smijati k'o idiot, a sa mnom i pola Pole...zanimljivo je bilo...
Frida žvače svoju koščuvaru koja je skoro pa veća od nje, a Lea ćori pored terme. Moram napisati nekakvu blentavu zadaću iz talijanskog...a ne znam beknut..ne znam uopće prevest ništa. Moram napisati i dva članka..a ja ležim i čitam o šerloku....ljenčina...
Napokon si mogu kupit' autić, a auto bianci ni od korova; sad ih odjednom nitko neće prodati.
Tata je opet nešto živčan, pere ga "menopauza" hehee..e, ajd idem ja sad. Moram kod zubara.
Pozdrav!

nisam baš dobro....tako sam tuuužna. prošlo je puno vremena od mog zadnjeg posta. Ništa se posebno nije promijenilo. Zaboravih kako se postaju slike ovdje. Moram ponoviti gradivo...

dakle...jučer bi ona slavila rođendan da je živa..bila sam ok cijeli dan, zadovoljna zbog toga. Naravno, razmišljala sam o njoj cijeli dan. Navečer sam pukla...jednostavno se nisam mogla kontrolirati. u glavi sam dobro, stvarno jesam. Prihvatila sam da je mrtva i da je više nikada neću vidjeti, ali moje srce...to jednostavno ne možeš kontrolirati. Koliko god ti bio ok i sam sa sobom razmišljao i bio ponosan koliko se dobro nosiš sa smrću, kad srce pukne - gotovo je. Toliko sam plakala..Vidite, zadnji put sam je vidjela točno na jučerašnji dan, na njen rođendan - prije godinu dana. Tri mjeseca poslije - prometna. Slomljen vrat. Tipu koji je vozio ništa.
Znate ono kad vam babe i dede govore kako nije bitno koliko prijatelja imate, da je mnogo ako imate samo jednog, ali dobrog prijatelja. Takvog prijateljstvo se nalazi samo jednom u životu - mekeću oni.. E pa vidite, koliko god vam to išlo na živce ili ne - istina je. Ona je bila moja najbolja prijateljica - ona koju nađeš jednom u životu. Prošle smo kroz toliko toga, smijale se, plakale...Nekad se ne bi vidjele po 2 mjeseca, a kad smo se opet našle, nastavile smo točno gdje smo stale - bez nekakvih isprika, neugode, jer, poznavale smo se. Cijenile jedna drugu i naš život...Znate koliko je teško naći takvo prijateljstvo?
I onda je izgubite jedne noći, u prometnoj nesreći jer se kreten pravio važan. A njemu ništa.

Dragi moji, ovdje na obali je pakao...dobro, sinoć je padala kiša pa se malo osvježilo. To mi je dobro došlo s obzirom da spavam na balkonu; probudila sam se usred noći pokušavajući otjerati san sa lica. Plahta mi je bila vlažna - mislila sam da mi sa pas popišao, ali jok! U tom me trenu pogodila kapljetina promjera 0,5x1,0 mm posred čela i onda sam skužila da pada kiša..dobro je, rekoh u sebi. Zaspala sam k'o top dok je kiša pljuštala oko mene. da se razumijemo, balkon mi je netkriven tako da nisam klasično pokisnula-to malo vlage mi apsolutno nije smetalo. :) Probudila sam se odmorna kao da sam spavala 10 sati. Što naravno, nisam s obzirom da sam bila gledati "Seks, piće i krvoproliće" u Areni. Film je oke, svidio mi se. Pogotovo zadnja priča sa Navojcem, Paraminski, Kečkešom i drugima..Zaspala sam oko 1. Trebala sam ići na koncert Bastardz-a sa sestrom, ali sam zaspala prije nego sam uopće sjela na krevet...Drugi put I guess..

Ova slika bi vas barem malo mogla osvježiti..nadam se. :)

jučer smo dragi i ja krenuli na rođendan na Lungo Mare. Baš kad smo bili na Stoji, počeo je vatromet zbog otvorenja filmskog festivala..bio je krasan, ali kratak naravno. Stajali smo kraj crkve i gledali; zvjezdano nebo, vatromet..baš je bilo lijepo. A rođendan tek??
Mislim da vam to ne moram opisivati - bilo je za riknut' od smijeha. Doslovno, svi su se valjali od smijeha... :)
lijep pozdrav

sheets of empty canvas... ; pjeva eddie već zadnja 4 dana...ne mogu se dovoljno načuditi ljudskoj gluposti...sve ovo sa tim jadnim psima - i svi se prave blesavi. A oni su i dalje u tim kavezima, urlaju, pišaju i seru po sebi. I koga se to dojmi na kraju?? One koji apsolutno nemaju veze sa tim. Isto kao reklame protiv pušenja - pluća puna katrana i sl. Kome se to najviše zgadi? - nepušačima...
Ne znam. Stvari se nikad neće promjeniti; ljudi će ostati priglupi, naš mentalitet će i dalje ostati prepoznatljiv u svijetu, nećemo ući u europsku uniju jer ne rade na potrebnim stvarima - zdravstvo, prosvjeta, a da ne govorim o kulturi. Neka...pored takvih ljudi očito ne zaslužujemo više...

Vrijeme je odvratno...kišurdača neka. A baš sam zadovoljna. Uspjela sam se prebaciti na povijest kao jednopredmetni,neki ispiti će mi se priznati...ma nema boljih vijesti! :) A onda kiša - bljak.
Ni inače nisam baš pričljiva... :)

jeBOte! Kad je netko gadan....uf

Najbolji vic koji sam ja ikad čula mi je ispričan u ljeto godine 1997. u 2 ujutro. Nakon toga sam ja taj vic oduševljeno pričala okolo, ali su uvijek bile iste reakcije: mrtvačke face sa ogromnim upitnikom nad glavom. I dalje nisam naišla na osobu kojoj je taj vic toliko smiješan. A baš mi je dobar... :)
Uglavnom, evo kako ide:
"Idu dva akomulatora nekom cestom i pričaju. Odjednom dođu do neke provalije, a ovaj jedan se spotakne, padne niz provaliju i razbije se na komadiće dok se ovaj drugi istroši od smijeha!"
I svi se grohotom nasmijaše!!!

eh ta predstava...prvi put sam je gledala sa starcima k'o klinka (na VHS-u naravno; nisam bila te sreće gledati ga uživo) i odmah mi se urezao gromoglasni uzvik glavnog protagonista Radovana - " komarci k'o rode jebote..." uglavnom, koju god predstavu odgledala godinama nakon toga, svugdje sam vidjela njega. Time želim reći da ovi naši krasni glumci ili ga kopiraju jer nemaju svoj vid lika kojeg će odglumiti, a znaju da Radovan pali, ili ih se toliko dojmio da to automatski izlazi iz njih ako je lik imalo sličan njemu. Vjerujte kad vam kažem. Njegov utjecaj se osjeti po cijelom prostoru bivše Juge. Taj čovjek je legenda kazališta..Predstava u pravilu traje oko sat i po, a kad bi on počeo improvizirati znala bi potrajati i do tri sata. To je bila uigrana ekipa...nekad bi stali na par sekundi jer bi njegove kolege crkavali od smijeha zbog njegovih upadica.
Toplo je preporučam.

e...ona je poginula prošle godine u 10. mjesecu. Od tada ja stojim sa strane i promatram.
"it's never over..she's a tear that hangs inside my soul forever..."
Nekad je sanjam. Nisam plakala od tog dana. Presušila..ili je to zatišje pred buru? Možda puknem jedan dan dok budem kupovala sladoled..ili..ne znam. Prije neki dan mi je došla neka cura u butik i toliko je ličila na nju (gestikulacija, način govora...) da sam ja samo buljila i klimala dok smo dogovarale posao. Mislila sam da ću plakati kad dođem doma, ali opet ništa.Tupilo.
Znam da je mrtva i to prihvaćam, ali mi toliko fali njen trud da me nasmije, njena radost i želja za životom. propizdila sam-ne dam da me više itko zajebava

ljudi, ljudi,ljudi...
Zar neki od vas nemaju osjetilo mirisa? Ne možete li osjetiti užegli znoj na vašim tjelima?? Dajte nas poštedite te muke..danas sam se skoro izrigala kad mi je u dućan ušla stara mama kokoš sa svoja dva podmlatka-dvije male kokice iliti svježe bijelo meso. Ajde da je jedna zaudarala,ali sve tri!?! "Fini" miomiris mi je golicao dlačice u nosu dok sam ja lupkala po prokletom daljinskom u nadi da cu smanjit' temperaturu na klimi i time si stvorit' ugodnu atmosferu klizališta gdje se samo led fino "miri". Uzalud.
Razumijem da neki ljudi imaju probleme sa hormonima,ali..poduzmite potrebne mjere; ne moramo svi hodati okolo zuto-zeleni ili što je još ljepše - izlaziti iz tramvaja takvi...
I još mi ta baba na izlasku kaže (skupljenih ustiju naravno-to je karakteristika svih baba): "Mogli biste si staviti osvježivač neki ili svako toliko napravit' propuv; malo vam zaudara ovdi..." Marš pička ti materina seljanko jedna-jesi li kad čula za tuš ili deodorant?!?! - odzvanjalo je u mojoj glavi..."pa...možda bih i mogla"-rekoh kiselo.
Bravo za mene